Bengez-art

" There is something middle - European and completely cosmopolitan in the paintings of Miljenko Bengez ; an imprint of styles without school labels or trademarks. His work contains all the dominant components of the 20th century masters Marc Chagall, Paul Klee and Vasily Kandinsky. The ingredients of Bengez' paintings are not re-creations of the above-mentioned masters, but fresh, lyrical interpretations that are created from his insightful and expressive personality, as well as the results of his exotic, geographical travels. This painter creates profound imagery that are powerfully and precisely complete. The dynamics of the work are unique, courageous and virtually limitless in scope with a broad quintessential, cultural and historical characterization. This melange or mixture of style is impressive; luminous,and brilliant in color and replete with an extraordinary poignant poetic impact. His talent and his personality are reflections of seduction that renders the infinite question and permanently recalls a vision, a metaphor, " What is reality and what is fantasy? "

Gigrgio Seveso

" The artistic word of Miljenko Bengez portrays cities of incredible beauty, cities, which arise from renaissance city postulates, made to the design of man. They are creations that we can recognise, learn to love and make us feel good inside. () His paintings are like jigsaw puzzles, constructed of diferent coloured and illuminated geometrical shapes, suggesting whit virous rhymes and intensities of colours, mood that develop from Mediterranean hedonism to nostalgic remenisces."

S. E. Feinman

" Nakon dugih i iscrpljujucih americkih itinerera Miljenka Bengeza ne bi me iznenadilo da se ovaj slikar, impresioniran ili frustriran betonskim megapolisima, oprostio od svojih idilicnih primorskih gradica s njihovom kleovskom dimenzijom njeznosti i ljudskosti. Da se to dogodilo bio bi to, ocito, surovi izgon iz raja " malog urbanizma " u kojem se bezbrizno udomila Miljenkova fantazija koja je, barem do sada, odoljela lukavoj biblijskoj zmiji intelektualne spekulacije. Slikaraski dozrijevajuci godinama u svojoj zagrebackoj izolaciji, miljenko je osjetio neodoljivu potrebu za egzodusom i krenuo u Ameriku. Mogla je to biti i pustolovina s neizvjesnim ishodom da Miljenko nije vec bio formirani slikar, metjerski i artisticki. Malo se toga u djelu zrela slikara imože izmijeniti: Miljenko je vec upoznao sjenovite iuske kalete malih gradica uz more, skupine kuca koje se intimno stiscu u kamenom zagrljaju, one cudesne aglomeracije " malih urbanizama " koje se formiraju poput kristala svjetla. Miljenko je krenuo s ovim kristalom primorskog gradica i nije vise bilo mogucnosti da ga bilo sto izmjeni."

" Upravo je u ovom, " ukomponiranom pejsazu " kleovske provenijencije Bengez krenuo putem " plastickih analogija " koristeci citavu povrsinu slike, a ne, kao do sada, samo njeno srediste ostavivsi "prazne" njene periferne dijelove. U ovoj se cjelovitoj slici oko krece ritmom tipicnim za fugu u kojoj se "sustizu i udaljuju dvije muzicke teme". Ocito je rijec o modernom krajoliku koji nije vise podlozan hijerarhicnom nabrajanju ( ne )reda u prirodi i time je vezan uz " estetiku identicnosti ".

" Bengezov likovni jezik iznimna je sinteza suvremenog europskog slikarstva i u njegovoj osobnoj sintaksi prepoznat cemo i Cezannea, Kandinskog, Feiningera, Kleea, ali i Svecnjaka i Tartagliu. Osobna, kreativna parafraza svih navedenih autora uvijek će otkriti autenticnog autora Miljenka Bengeza. Bengezovi gradovi nastaju mimo mnogih suvremenih trendova i posebna su likovna vrijednost koja je nasla svoje mjesto u galerijama i kolekcijama Europe, Amerike i u posljednje vrijeme Azije."

" Miljenko Bengez je uspio u svom opusu, pokazanom na nizu samostalnih i skupnih izlozbi od Ljubljane, Zagreba, varazdina, do New Yorka i New Jerseya, ostvariti sintezu svjetskih, suvremenih, slikarskih postulata, mediteranske topline i sjetnosti s individualnim kolorizmom, crtezom imastovitim senzibilitetom."

" Ovo svjesno odupiranje da podlegne svim mogucim danasnjim trendovima i da se tako " utopi " u masu umjetnika bez indetiteta i vlastita podrijetla, Bengezu priskrbljuje dodatnu kvalitativnu poziciju. Naime, njegova neposredna zestina i bujnost vlastitih dozivljaja i osjecaja, udruzena s vizualnom neponovljivoscu domovinskog podneblja, sasvim ga sigurno udomljuje na svim geografskim podrucjima kao izvornog i autenticnog predstavnika zemlje iz koje dolazi. S takvim prednostima svog duhovnog i likovnog razmisljanja slobodan je prepustiti se stvaralastvu koje ce nedvojbeno osvjeziti danasnje malajsale umjetnicke prostore, a gledateljima iznova vratiti optimisticku zivotnu vedrinu."

" Ono što svakako intenzivira fascinaciju Bengezovim gradovima jest jedna igriva vedrina, šarena na lijep naein, a prije svega zavodljiva do te mjere da eak niti ne želimo uči u te malene kleeovske labirinte, istraživati proeelja ili zamišljati kakav se život vodi iza prozirnih opni zatvorenih prozora. Ne. Bengezove gradove uživamo gledati s nekog brežuljka, promatrati njihovu neobienu panoramu, kao ljudi koji su do njih došli nakon dugog pješaeenja, gladni i žedni i sada ih vide kao obečanje, kao mogučnost odmora, kao lijepu neobavezujuau zbrku koja je ipak podre?ena nekom redu, nekom svom vlastitom suludom urbanitetu. Podsjeaaju te urbane strukture i na Borgesov alogieni grad besmrtnika, ali su lišene borhesovske težine i osjeaaja apsurda. Ako se ovdje i radi o alogienosti ili apsurdu on je vedar i ne plaši nas nego privlaći, poput igre u kojoj se pravila izmišljaju tokom samog igranja..."